Preobražajem srednjojvekovne varoši u značajnu kasabu crkva sa samostanom u Zvorniku se početkom XVI vijeka našla u okruženju muslimanskog stanovništva i građanski izolovana, pa su je franjevci napustili krajem 1538. godine. Otišli su u Gornju Tuzlu gdje je postojao samostan posvećen Sv.Mariji sa crkvom. Ta crkva je zatim pretvorena u mesdžid (manju džamiju) koji se u turskim izvorima iz 1600. godine spominje kao džamija. Katoličko stanovništvo povlačilo se prema sjeveru gdje je bilo kompaktnije. Već poslije tri godine, nakon što su se tu sklonili oni iz Zvornika, franjevci su napustili Gornju Tuzlu i pomjerili se prema brdu Gradovrh gdje su oko 1541. podigli samostan istog imena.
Pitanje rasporstanjenosti pravoslavnog stanovništva i djelovanja pravoslavne crkve u sjevoroistočnoj Bosni usko je vezano dolaskom osmanske vlasti i kolonizacijom ovog područja novodoseljenim stočarima koji su se tada nazivali vlastima.
Jedno vrijeme, dok je sjeveroistočna Bosna bila u vlasti srpskih despota, i franjevci su bili podčinjeni organima pravoslavne crkve. Kako su se uticaji na ovom području često mijenjali, ne može se pouzdano dati omjer konfesija stanovništva u srednjovjekovnom periodu.
Comments
Post a Comment