PRIMANJE ISLAMA

Šarena džamija izgrađena u maurskom stilu 1888. godine na temeljima najstarije džamije u Tuzli

Činjenica je da u sjevernoistočnoj Bosni ima mnoštvo toponima: imena mjesta, brda, rijeka, potoka, izvora i sl. ili sličnih identičnih toponimima po Hercegovini, Crnoj Gori, Sandžaku i zapadnoj Srbiji. Usljed ratova, iseljavanja i čestih epidemija, posljednjih vijekova oblast sjeveroistočne Bosne je izgubila veliki dio svog starog stanovništva, pa su nastale velike praznine u zemlji, kao što  su mnogi ostatci od naselja zarasli u šume. Na to upućuju imena mnogih opustjelih Gradaca, Gradina, Gradišta, Gradova, Kulina i Crkvina, te mnoštvo stećaka na području Vlasenice, Srebrenice, Kladnja, Živinica, Kalesije itd.

Usljed sloma turske vlasti u Ugarskoj i Srbiji, gladnih godina i prenaseljenosti u Polimlju, Crnoj Gori, Hercegovini, Dalmaciji, srednjoj i zapadnoj Bosni, dolazilo je do pomjeranja ljudi u opustjelu i plodnu tuzlansku oblast. Novo stanovništvo pravoslavne vjere je doseljavalo s juga, uglavnom preko Romanije. 

Zatečeno stanje u doturskom vremenu u ovoj oblasti govori da je na ovim prostorima živjelo uglavnom slavensko stanovništvo. U rudarskom Podrinju bilo je ranije Sasa, stručnjaka koji su vodili rudarske poslove. Od kraja XIII do kraja XIV vijeka oni su vodili te poslove u većini rudarskih mjesta. Krajem XIV vijeka Sase su počeli zamjenjivati domaći ljudi tako da se u prvoj polovini XV vijeka ne spominju Sasi kao knezovi u rudarskim trgovima, a više ni kao rudari u rudnicima. Ipak, Sasi su ostavili snažnog odraza u rudarskoj terminologiji. Više od polovine svih rudarskih termina zakonima sultana Sulejmana Zakonodavca (1520-1566) koji se odnose isključivo na rudnike Srbije i Bosne (nastali u četvrtoj deceniji XVI vijeka) manje ili više su iskrivljeni njemački nazivi, dok je i veliki broj stručnih naziva iz našeg jezika, očito, proizvod njemačkih termina.

Proces prelaska na islam stanovništva naših krajeva još u nauci nije dovoljno rasvijetljen. U razmatranju tog značajnog problema postoje različita gledišta i stavovi, a naročito u vezi s početkom tog procesa, intezitetom i uslovima pod kojima je tekao, te u pogledu etničke i konfesionalne strukture stanovništva koje je prelazilo na islam.

Masovnost prelaženja na islam u Bosni, i gradskog i seoskog stanovništva, nije bila rezultat nikakvih u tom smislu represivnih mjera novog gospodara, nego posljedica ranijih historijskih zbivanja i zatečenih prilika. Uzroci takve pojave nalaze se u prvom redu u političkim, društvenim i ekonomskim prilikama u vrijeme prije okupacije, a zatim i u taktici koju su Turci primjenjivali tj. u  njihovom prvobitnom mirenju sa zatečenim ustanovama i preuzimanjem u svoje redove sithnih spahija i drugih kategorija stanovništva.